O Bolestima

Početna strana  /  O Bolestima
Analna fisura je površni rascep sluzokože u vidu linije u predelu čmara. Kod ove bolesti dominira BOL u regiji analnog otvora koji se javlja prilikom pražnjenja stolice (pacijenti ga opisuju kao cepanje, pečenje ili sečenje). Nakon toga sledi kratkotrajno smirenje, da bi posle izvesnog vremena bol bio znatno jači. Ovo stanje traje i do nekoliko sati, da bi se tegobe smirile do sledećeg pražnjenja stolice, kada se sve ponavlja. Odlaganje pražnjenja stolice, zbog straha od bola, dovodi do toga da stolica bude tvrda, te su i tegobe mnogo jače. Tako pacijenti ulaze u začarani krug grč-bol-grč. Ovo nekada može biti praćeno i manjim krvarenjem koje pacijenti primete na samoj stolici ili na toalet papiru.  

Kada se razgovara o krvnim sudovima, osnovno je napraviti razliku između arterija i vena. Arterije su krvni sudovi koji odnose krv iz srca prema organima i ekstremitetima, dok su vene krvni sudovi koji vraćaju krv sa periferije prema srcu.
BOLESTI POVRŠNOG VENSKOG SISTEMA
Najčešće su posledica genetski uslovljene slabosti zalistaka na ušću stabala vena ili komunikantnih vena prema dubokom venskom sistemu (tzv. perforatora). Stabla površnih vena se u tim slučajevima značajno šire, postaju čvornovata i izvijugana i tada se uočavaju karakteristične promene vezane za termin „proširenih vena“.
BOLESTI DUBOKOG VENSKOG SISTEMA
Kada se sličan proces desi u dubokoj veni (koja prati arterije) tada se javlja otok dela ekstremiteta periferije uz osećaj tupog ili snažnog bola.  

Bolesti štitne žlezde su među najčešćim oboljenjima današnjice. Procenjuje se da oko 35% svetske populacije ima neku vrstu promena na štitnoj žlezdi. Javlja se češće u ženskoj populaciji. Štitna žlezda (tiroidna žlezda) se nalazi u prednjem delu vrata smeštena na disajnom putu i lako je dostupna pregledu. Postavljenje indikacija za operativno lečenje ili terapiju se postiže UZ pregledom vrata, aspiracionom biopsijom (FNA), laboratorijskim pretragama i kliničkim pregledom, ponekad se dopunjava CT pregledom vrata. Ona je zadužena za proizvodnju hormona koji regulišu metabolizam, tako da ga poremećaji u njenom radu ubrzavaju ili usporavaju. Simptomi poremećaja mogu biti raznovrsni, nekad i veoma neprijatni.  

Peptički ulkus (ČIR) je defekt želudačne ili duodenalne (dvanaestopalačno crevo) sluzokože. Danas je sasvim jasno da je većina želudačnih, a posebno duodenalnih ulkusa, uslovljena infekcijom sa Helicobacter pylori i/ili nesteroidnim antiinflamatornim lekovima (Brufen, Diklofen, Voltaren, Flugalin…) i acetilsalicilnom kiselinom (Aspirin), a da se oštećenje sluzokože želudačnom kiselinom nalazi na kraju procesa koji dovodi do nastanka čira… Komplikacije peptičke ulkusne bolesti (posebno krvarenje i perforacija – pucanje čira) su mnogo češći upravo u grupi pacijenata koji uzimaju ove lekove. Više od polovine pacijenata koji imaju krvarenje navodi upotrebu ovih lekova i Aspirina. Većina ovih pacijenata su bez simptoma sve dok ne dođe do razvoja komplikacija koje ugrožavaju život pacijenta…
KLINIČKI ZNACI
Preko 90% pacijenata sa čirom se žali na STOMACNI BOL. U slučaju čira na dvanaestopalačnom crevu bol se javlja na prazan želudac, obično 2-3 sata nakon uzimanja hrane, karaktera je tištanja, nelagodnosti, pečenja, žarenja ili „goruće gladi“. Bol se retko ili uopšte ne širi. Dve trećine pacijenata navodi da ih bol noću budi iz sna… Tipičan bol kod želudačnog ulkusa se javlja odmah nakon uzimanja hrane, lokalizovan je levo od središnje trbušne linije, ispod levog rebarnog luka, praćen je strahom od jela sa sledstvenim mršavljenjem i tegobama u vidu osećaja lošeg varenja hrane, ne budi pacijenta iz sna…
DIJAGNOZA
Detaljan razgovor sa pacijentom, pregled i standardne laboratorijske pretrage, predstavljaju klasičan početak dijagnostičkog postupka.
KONZERVATIVNA TERAPIJA (LEČENJE LEKOVIMA)
Lečenje čira danas uglavnom spada u domen lekara specijaliste interne medicine -gastroenterologa i u velikom broju slučajeva je lečenje uspešno. Hirurgija se u lečenje ulkusne bolesti danas uključuje prvenstveno kod pojave komplikacija kao što su krvarenje, pucanje čira i ožiljna suženja želuca ili dvanaestopalačnog creva u području čira.

Radi uspešnosti medikamentoznog lečenja potrebno je zadovoljiti neke uslove:

  • Pacijenti sa ulkusom moraju prekinuti sa pušenjem, jer to ima dokazani učinak na tok i brzinu izlečenja.
  • Zabrana uzimanja nesteroidnih antiinfalamatornih lekova (Brufen, Diklofen,…) i Aspirina, kao i upotreba alkoholnih pića, preterano začinjene hrane.
  • Obolelom sa duodenalnim ulkusom se savetuje da uzima 3 redovna obroka i da ne jede između obroka, a obolelom sa želudačnim ulkusom da jede češće (npr. 5 puta dnevno, količinski manje obroke)…


ŠTA JE ŽUTICA?
Pojava žute boje kože i vidljivih sluzokoža se naziva žutica. Stručni naziv je ikterus. Žutica se pojavljuje onda kada u telesnim tečnostima (krv, limfa) i u tkivu ima nagomilano mnogo žučnih boja-pigmenata (bilirubin, biliverdin…). To se događa u toku nekih bolesti krvi kada u organizmu iz određenih razloga dolazi do povećanog razaranja crvenih krvnih zrnaca – eritrocita. Druga velika grupa žutica se javlja kod raznih oboljenja same jetre. I treća grupa žutica su one gde postoji poremećaj u oticanju žuči iz jetre u dvanaestopalačno crevo i dalje u creva, gde u stvari, postoji neka mehanička prepreka koja se može razviti ili začepljenjem žučnih kanala npr. kamencem, ili sužavanjem kanala bilo zbog razvoja nekog patološkog procesa u samom kanalu bilo zbog pritiska na kanal spolja.
KLINIČKA SLIKA
Osnovni i vodeći znak ove grupe bolesti je dakle ŽUTA BOJA KOŽE I VIDLJIVIH SLUZOKOŽA. U krvi nagomilani pigment-bilirubin prelazi i u mokraću i znoj, tako da je MOKRAĆA kod bolesnika TAMNOSMEĐA (boje crnog piva). S druge strane, zbog prepreke nema oticanja pigmenta žuči u creva, te je STOLICA obično sivobleda ili čak BELA i lepljiva zbog prisustva masnih materija. Ukoliko dođe do zaglavljivanja kamenčića, bilo iz žučne kese bilo onih koji su nastali u samim žučnim kanalima, mogu se javiti jaki, grčeviti bolovi ispod desnog rebarnog luka sa mogućim širenjem prema leđima i desnoj lopatici, praćeni mučninom, povraćanjem, nadutošću u trbuhu i naravno, žutom prebojenošću kože.
DIJAGNOZA
Dijagnoza mehaničke prepreke žučnih kanala (kamenom, tumorom…) zavisi uglavnom od vizualizacionih metoda. ULTRAZVUK je od svih metoda, najbrži, najlakši i najbezbedniji.
LEČENJE
Kada govorimo o lečenju, hirurška žutica se, kao što i samo ime kaže, u najvećem broju slučajeva leči operativno. Operativno lečenje, koje danas moze biti klasično i laparoskopski.  

Dijabetesno stopalo predstavlja skup mekotkivnih i koštano mišićnih promena koji se javljaju kao posledica dugogodišnje šećerne bolesti. Ne mora samo dugotrajni dijabet sa visokim šećerom u krvi izazvati promene na kostima, mišićima i nervima. I sasvim malo povišen šećer može izazvati promene na krvnim sudovima i nervima donjih ekstremiteta. Danas sve više se uočava da tzv sindrom «snižene glikozne tolerancije», u narodu poznat kao stanje «granične šećerne bolesti» takođe, u velikom procentu dovodi do promena na krvnim sudovima, nervima i kostima.
LEČENJE STOPALA SA PROMENAMA I DOBROM CIRKULACIJOM
Na stopalu dijabetičara mogu nastati promene u smislu rana, ragada (prskotina kože ) i infekcija i pored uredno palpabilnih pulseva na stopalu, dakle kada je dotok krvi na stopalo zadovoljavajući. Zbog oštećenih nerava na stopalima i potkolenicama dolazi do promene u statici stopala, svodovi se spuštaju tako da se stopalo oslanja onim delom koje nije predviđeno za nošenje tereta. Zbog pomenutog kao i zbog nestanka signalnog mehnizma bola zbog oštećenja senzitivnih nerva dolazi do prskanja kože i do pojave zadebljanja kože u smislu postojanja klavusa ( «kurije oči»). Kroz prskotine i žuljeve dolazi do lakog ulaska brojnih bakterija i pojve infekcije. Ovakve promene predstavljaju veliki rizik za propagaciju infekcije dalje na stopalo i za razvoj gangrene i pored odličnog magistralnog protoka.
PREVENTIVA NASTANKA PROMENA NA STOPALU NAJBOLJI JE PUT ZA OČUVANJE DONJIH EKSTREMITETA.
  • Svakodnevna nega stopala uz obaveznu inspekciju kože u pregibima, izmedju prstiju i na peti. Obzirom da bolesnici često ne osećaju bol postoje bezbolni ulkusi i rane, a ne retko se na pregled vaskularnom hirurgu javljaju bolesnici sa opekotinama na stopalima.
  • NIKAD ne grejati stopala – često se bolesnici žale na osećaj hladnoće na stopalima koji pokušavaju promeniti grejući stopala na radijator, vrelu vodu ili termofor. U najvećem broju slučajeva ovakvi « tretmani» se završavaju teškim i dubokim opekotinama koje vode razvoju gangrene.
  • Prestanak pušenja i regulacija drugih faktora rizka (masnoća u krvi, hematološki poremećaju…). Prestanak pušenja i povećana aktivnost je od presudne važnosti u tretmanu promena na stopalima dijabetičara. Nastavak pušenja sigurno vodi u razvoj arterijske bolesti i rizik od pojave gangrene.
  • Regulacija dijabeta – Potrebno je kontrolisati nivo šećera u krvi svakodnevno ( portabilni uredjaji za kontrolu glikemije ) uz redovne ( mesečne ) kontrole nadležnog endokrinologa. Loše regulisan dijabet sa visokim i retko kontrolsanim dijabetom se u najvećem broju slučajeva završava amputacijom ekstremiteta kod svih bolesnika sa ranama i promenama na stopalu.
  • Nega kože stopala hidratantnim i masnim kremama – obzirom da je zbog dijabetesne neuropatije smanjena inervacija kožnih aparata zaduženih za održavanje elastičnosti i turgora kože što vodi čestim prskanjima kože i razvoju ragada.
Ponekad preventiva nije dovoljna te je neophodna terapija od strane lekara. Tretman je uvek interdisciplinaran i u timu obično čestvuju endokrinolozi i vaskularni hirurzi. Prva mera je metabolička korekcija dijabeta. Ovo često podrazumeva i prevodjenje bolesnika na insulinsku terapiju. Neophodno je lečenje neuropatskih promena adekvatnim medikamentima uz ishranu bogatu B vitaminima. Kod dugotrajnih promena rezistentnih na gore pomenutu terapiju potrebno je davati i lekove koji povećavaju protok krvi kroz tkiva i povećavaju tzv nutritivni protok.
LEČENJE DIJABETIČARA SA ISHEMIJOM (NEDOSTATAK KRVI) NA STOPALU
Kod dugo godina trajućeg dijabeta dolazi do razvoja promena na samim krvnim sudovima, prevashodno potkolenice ali i natkolenih krvnih sudova. Promene se javljaju i na aorti i na vratnim arterijama. Karakteristika ateromatoze kod dijabetičara je izrazita kalcifikacija i zahvaćenost pretežno potkolenih krvnih sudova. Nakon pregleda od strane vaskularnog hirurga i neinvazivnih dijagnostičkih metoda sledi arteriografija. Arteriografija je invazivni pregled kojom prilikom se iglom i kateterom ulazi u arteriju i ubrizgava kontrastno sredstvo u lumen arterija uz istovremeno slikanje na poseban rentgenski film. Izbor operativnog i neoperativnog lečenja danas je zaista veliki. Za kratke kritične stenoze danas je metoda izbora PTA ( perkutana angioplastika ) metoda kojom se balon dilatatorom proširuje lumen arterije i omogućuje protok. Sada se nakon dilatacije ubacuje podržač (stent) koji održava dostignuti stepen dilatacije. Druga metoda je operativno premoštavanje zapušenog krvnog suda (bajpas procedura). Ova procedura se danas obavlja pomoću savremenih veštačkih krvnih sudova (vaskularne proteze) koji se ugradjuju u telo i kroz koje protiče krv ispod mesta zapučenja. Kod odredjenog oblika bolesti može se primenjivati i na poseban način pripremljena vena samog bolesnika. Na ovaj način dodatim provodnicima krvi se zaobilazi mesto zapušenja i dovodi krv na potkolenicu i samo stopalo, te se stvaraju uslovi za zarastanje. Na kraju treba istaći da i pored napretka dijagnostičko terapijskih sredstava, koje su danas zaista moćne i dalje u tretmanu nastanka promena na stopalima je najvažnija PREVENCIJA, odnosno NE DOZVOLITI da rana nastane. Ukoliko se to ipak desi i na stopalu dijabetičara se pojavi suva ili vlažna promena koja nekoliko dana ne zarasta neophodno je ODMAH potražiti pomoć vaskularnog hirurga!  

Dobroćudne bolesti dojke spadaju u najčešća oboljenja žena, smatra se da svaka treća žena tokom života pati bar od nekog od ovih oboljenja. S obzirom da ova stanja daju veoma često jake tegobe (bol i više ili manje lako opipljivi tumor u dojci), kao i da su danas žene bolje obaveštene i masovno uplašene od mogućnosti da su obolele od raka dojke, hirurzi – onkolozi imaju delikatan zadatak da precizno razluče i izdiferenciraju dobroćudno od zloćudnog oboljenja dojke. Dobroćudna oboljenja dojke delimo u četiri grupe:
  • Urođene mane
  • Stanja u vezi sa dojenjem
  • Zapaljenja dojki
  • Displazija – fibrocistična bolest – ANDI (Abberations of Normal Development and Involution)
Bez obzira što se radi o dobroćudnim, dakle nemalignim oboljenjima, ona mogu pogubno da utiču na kvalitet života pacijntkinja. Ovoga puta ćemo se zadržati na poslednje dve navedene grupe oboljenja – zapaljenja dojki i displazija. Zapaljenja dojki se manifestuju u oko 70% slučajeva tokom dojenja, kada mogu jako da iskomplikuju život i majci i detetu. Ključno je, da se ne prestane sa dojenjem, već da se mleko iz obolele dojke svakako izmuza, a po potrebi i prokuva i koristi u ishrani odojčeta. Antibiotika, posebno ona protiv stafilokoknih infekcija, obavezno se koriste. Želeli bi, međutim, da skrenemo pažnju na zapaljenje dojki van dojenja. Ono se najčešće manifestuje u oblasti bradavice dojke i izrazito je sklono recidiviranju – ponavljanju i prelasku u hronično stanje. U akutnom stanju, kada postoji apsces – nakupina gnoja, neophodno je javiti se hirurgu, koji će načiniti inciziji – prosecanje kože i evakuaciju gnoja, ali se lečenje time ne zvršava. najčešće je neophodno, ako se tegoba ponovi, da se uradi nešto opsežnija hirurška intervencija – šira ekscizija zapaljenog tkiva. Rana se ostavlja otvorena nekoliko dana (ponekad i više od 7 dana !) uz svakodnevno previjanje, da bi se tek nakon toga, ako nema znakova ponovnog zapaljenja, zašila. Stoga, na iznenađenje pacijentkinja, boravak u bolnici traje i po 10 dana i više. Poseban problem kod zapaljenja dojki predstavlja njegovo razlikovanje od zapaljenskog oblika raka dojke. Ovo zahteva veliko znanje i iskustvo hirurga, jer smo bili neretko svedoci da se pacijentkinje obolele od ovog oblika raka tretiraju kod svog lekara po više meseci antibioticima. Što se tiče displazije ili fibrocistične bolesti dojke, njena glavna opasnost leži u mogućnosti da se previdi ovim oboljenjem zamaskirani karcinom dojke. Iskusni hirurg se često već fizikalnim pregledom može pouzdano orijentisati i utvrditi o kakvom oboljenju se radi, ali nam danas, takođe, stoje na raspolaganju, po potrebi, i druge pomoćne metode kao npr, UZ pregled dojki, RTG mamografija, punkcija dojke i magnetna rezonnca za koje se odlučujemo u nejasnim slučajevima. Bol, vodeći simptom fibrocistične bolesti, na žalost, nije tako čest pratilac malignog tumora dojke, premda može i tu da se javi. Na kraju, potrebno je spomenuti i fibroadenom, dobroćudni tumor koji se javlja, najčešće, kod mladih žena, često i mlađih od 20 godina, i koji može da načini probleme tokom dojenja začepljujući neki od izvodnih kanala mlečne žlezde i dovodeći do zapaljenja dojke. Stoga se preporučuje, da se ovaj tumor operiše pre nameravane trudnoće. Pojava ovakvog tumora, koji ima vrlo karakteristične fizičke osobine (okrugao, tvrd, pokretan u dojci) kod žena starijih od 30 – 40 godina života, iziskuje njegovo obligatno odstranjivanje i mikroskopsku proveru jer jedna vrsta zloćudnog tumora (medularni karcinom) dojke može imati slične karakteristike.  

Jedna je od najčešćih bolesti kod ljudi. Smatra se da nema čoveka koji nije bar jednom u životu imao problema sa hemoroidima, a da povremeno boluje polovina čovečanstva od nekog oblika hemoroidalne bolesti(HB). Inače, hemoroide svi imamo, kao što svi imamo i krajnike. Ali nisu svi bolesni. Hemoroidi imaju ulogu u zatvaranju kraja debelog creva, kao i u mehanizmu prepoznavanja stolice (to je ono da znamo da li ćemo imati vetar,tečnu stolicu ili tvrdu). Imaju ih i bebe na rođenju i kao i krajnici, dok su zdravi ni ne znamo za njih.Tek kada dođe do poremećaja onda se javljaju neki znaci koji govore da nešto nije u redu. Hemoroidalna bolest(HB) je uvećanje hemoroidalnih čvorića i slabljenje mehanizma koji ih drži na njihovom mestu. Dok su hemoroidi normalni oni su mali i bez ikakvih simptoma.Tokom stolice su ispražnjeni i priljubljeni uz mišićni zid kraja debelog creva. Kad stolica prođe oni se malo napune krvlju,i opet fino zatvore kanal, tako da imamo potpunu kontrolu.Građeni su od šupljikavog, sunđerastog tkiva ispunjenog krvlju, koje može da se puni i prazni, i tako vrše svoju ulogu. Kada se taj mehanizam pumpanja i pražnjenja poremeti oni tokom stolice „štrče“ u crevo i bivaju gurani na dole. Dan za danom, ako se to ponavlja, dolazi do krvarenja sa površine, jer se sluznica koja ih pokriva ošteti, i polagano klize na dole. U jednom momentu se pri stolici, pa i posle stolice, pojavljuju na otvoru, ili još kasnije i zadržavaju napolju. To dovodi do raznih znaka-simptoma:od oskudnog do masivnijeg krvarenja,i do povremenog ili stalnog ispadanja pri stolici. U najizraženijim oblicima su skoro stalno napolju, u kanal se više i ne vraćaju.  

ŠTA JE HERNIJA?
Hernije se, najčešće, opisuju kao otekline ili izbočenja koja nastaju od prodora dela trbušne maramice pod kožu, kroz urođene ili stečene otvore na trbušnom zidu. U našoj zemlji se, osim izraza „hernija“, upotrebljavaju i sinonimi: kila i bruh. Postoji nekoliko „slabih tačaka“ na trbušnom zidu, na kojima se najčešće javljaju defekti zida koji uslovljavaju nastanak hernije. Ta, takozvana, tipična mesta su : preponska regija, bedrena regija i pupak. Postoje i kile koje nastaju na mestima oštećenja trbušnog zida nakon povreda ili hirurških intervencija ( kile u ožiljku )… opsirnije
KAKO PREPOZNATI KILU?
U početnoj fazi nastanka preponske kile, pacijent obično oseća manje ili više izražen bol u gornjem delu prepone, koji je jači pri naporu a nestaje u fazi mirovanja. Vremenom, bol nestaje a pojavljuje se otok u preponi koji pacijent primećuje pri stajanju a čim legne otok nestaje. U daljem toku bolesti, otok se sve više povećava i „putuje“ duž prepone naniže prema stidnoj kosti… opsirnije
KOJE SU MOGUĆE KOMPLIKACIJE NELEČENE KILE?
Komplikacije nelečene kile mogu biti dramatične. Sadržaj kilne kese su, obično, vijuge tankog ili debelog creva koje, zajedno sa kilnom kesom, izlaze kroz kilni otvor. Ova nova pozicija vijuga creva koje više nisu u trbušnoj duplji, značajno ometa rad creva i dovodi, u većoj ili manjoj meri, do prekida u protoku crevnog sadržaja. U drastičnim slučajevima kada dolazi do zaglavljivanja vijuga creva u kili (inkarceracija ili ukleštenje kile) crevne vijuge se ne mogu vratiti u trbušnu duplju i, u narednih par sati, dolazi do odumiranja dela creva ukleštenog u kili. Ova komplikacija praćena je izrazito jakim bolovima i zahteva hitnu operaciju.
LEČENJE ILI KAKO DA VIŠE NE BUDEM KILAV?
Kad bolje razmislimo, kila ili bruh i nije neka bolest. Pre bi se reklo da je to mehanički problem , nastao zbog defekta u trbušnom zidu. Zbog toga, ne postoje lekovi za lečenje hernije. Kila se rešava, isključivo, hirurškim putem… Danas postoji tridesetak vrsta operacija hernije i njihovih modifikacija. Za koju će se operaciju hirurg odlučiti, zavisi od vrste, veličine, lokalizacije bruha, prisustva eventualnih komplikacija, starosti, pola, radne aktivnosti i zdravstvenog stanja pacijenta kao i sopstvenih sposobnosti i znanja i opremljenosti ustanove u kojoj radi. Poslednjih godina pravu revoluciju u hirurgiji kila donela je upotreba mrežica kako u klasičnoj tako i u laparoskopskoj hirurgiji…  

ŠTA JE HIJATUS HERNIJA?
Jednjak normalno prolazi kroz prečagu-dijafragmu (poprečno postavljen mišić koji odvaja grudnu od trbušne duplje) i ulazi u želudac. Kada dođe do razmicanja otvora na dijafragmi kroz koji prolazi jednjak, želudac može da se potiskuje u grudnu duplju. Prolazak želuca u grudnu duplju dovodi do vraćanja kiselog želudačnog sadržaja u jednjak. Sluznica jednjaka je osetljiva na kiselinu i tada se javljaju tegobe. Intenzitet tegoba će se vremenom pojačavati i pored primene lekova.  

Patološka gojaznost je obolenje nastalo kao rezultat suvišnih naslaga masti u organizmu. Patološka gojaznost se određuje na osnovu Indeksa Telesne Mase /engl.body mass indeks-BMI/. BMI=tel.masa u kg/(tel.visina u metrima)². Ako je BMI iznad 40 kg/m², takva osoba boluje od patološke gojaznosti. Npr. osoba visine 155 cm a tel.mase 90 kg ima BMI=90kg/(1.55)² ≈37-što znači da je na granici patološke gojaznosti… opsirnije Gojaznost je opasna po zdravlje, jer je povezana sa većom učestalošću kardiovaskularnih faktora rizika,povišenim krvnim pritiskom, šećernom bolešću. Kod ovih osoba je povišen nivo insulina, nivo triglicerida a smanjen nivo zaštitnog HDL holesterola. Smanjenje tel.mase za 10% smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti za 20%. Ozbiljne posledice patološke gojaznosti su poremećaji u radu srca, pluća, bolesti organa za varenje, endokrine bolesti ali i ortopedske, kožne, ginekološke komplikacije… opsirnije Cilj lečenja patološke gojaznosti je dugotrajni gubitak tel. mase sa smanjenjem faktora rizika i dokazanim promenama u svakodnevnom stilu života.
CILJ HIRURŠKOG LEČENJA PATOLOŠKE GOJAZNOSTI
Hirurški tretman ovog stanja je neophodan, jer je to jedini metod kojim se održava dugotrajni gubitak tel.mase i njegova kontrola. Hirurški tretman patološki gojaznih osoba nije estetska procedura, on ne podrazumeva uklanjanje masnog tkiva vađenjem /liposukcija/.Nakon operativne procedure, uzimanje hrane se dramatično menja. Operativno lečenje se predlaže onim pacijentima koji imaju patološku gojaznost, dobro su informisani, motivisani i prihvataju rizike operativnog lečenja. Pre operacije je neophodno sprovesti psihološki test. Kandidati za hirurški tretman treba da budu pregledani od strane obučenih lekara, moraju im biti predočene sve potrebne informacije na osnovu kojih oni donose odluku za prihvatanje ovog vida terapije. Operacije treba da izvode hirurzi koji su obučeni za ove tehnike i koji imaju adekvatne uslove za izvođenje ovih procedura.
OPERATIVNE TEHNIKE
  • gastroplastika gumenim prstenom i gastroplastika regulišućom gumenom trakom, koje se postavljaju na želudac…
  • premošćavanje želuca vijugom tankog creva, gde hrana zaobilazi želudac i dvanaestopalačno crevo i ulazi u tanko crevo…
  • biliopankreatično odvajanje sa duodenalnom skretnicom.
REZULTATI
Najbolji efekti se postižu nakon 18 do 24 meseca nakon operacije. Kod tehnike premošćavanja želuca nakon 5 godina praćenja gubitak tel.mase je od 48-74% a kod tehnike gastroplastike vertikalnom trakom gubitak tel.mase je 50-60%.  

ŠTA JE ILEUS?
Ileus se u široj populaciji označava kao zapetljaj creva. Po definiciji ileus pretstavlja potpuni ili delimični prekid prolaska crevnog sadržaja kroz creva, izazvan raznim uzrocima. Ovo oboljenje čini oko 20% svih hirurških bolesti a u najvećem procentu čini sastavni deo sindroma poznatog kao akutni trbuh. Osnovna dva tipa ileusa su mehanički ileus , i drugi tip ileusa je dinamički ili funkcionalni ileus .
UZROCI
Uzroci ileusa su:
  • postojanje priraslica u trbušnoj duplji /ranije upale, prethodne operacije
  • ukleštenje kila
  • tumori /bilo tumori creva, bilo tumori okolnih organa koji vrše pritisak na zid creva
  • uvrtanje creva
  • upalne bolesti organa trbušne duplje uključujući i upalu trbušne maramice
  • žučni kamenci, strana tela u crevima, pantljičare
  • tromboembolija krvnih sudova creva…
Težini bolesti doprinosi i problem gde pored same prepreke u prolasku crevnog sadržaja postoji poremećaj u lučenju crevnih sokova, u njihovoj resorpciji, te se razvija težak poremećaj vodeno-sonog balansa u organizmu.
KLINIČKA SLIKA
Sindrom ileusa čine 4 glavna simptoma:
  • Bol u trbuhu-najpre u vidu grčeva i u zamasima, uz pojavu pojačanog i čujnog krčanja creva a zatim bol postaje stalan
  • Povraćanje-u početku je refleksno i sadrži nesvarenu hranu, u daljem razvoju povraćani sadržaj čini žuč, zatim zamućena žuč a dalje je sadržaj crnkaste boje
  • Prekid pražnjenja stolice i prekid vetrova
  • Nadutost u trbuhu
  • U daljem toku dolazi otežanog disanja, ubrzanog rada srca, gubitka apetita, slabosti, lošeg opšteg stanja, šoka… opsirnije
DIJAGNOSTIKA
Dijagnostički postupak počinje pregledom pacijenta, njegovim posmatranjem, pipanjem trbuha i slušanjejm rada creva slušalicama. Obavezan je i digito-rektalni pregled… opsirnije
TERAPIJA
U slučaju pojave gore opisanih simptoma:
  • ne smeju se primenjivati tablete ili čajevi za čišćenje, niti sredstva protiv bolova ili protiv povraćanja.
  • potrebno je prekinuti bilo kakav unos hrane i tečnosti preko usta
  • treba se javiti svom lekaru opšte prakse i ukoliko se postavi sumnja na ileus sledi transport u najbližu hiruršku ustanovu
  • ukoliko su prisutni znaci dehidracije i šoknog stanja uključuju se infuzije…
Ako na konzervativnu terapiju ne dođe do poboljšanja tj. do pojave vetrova i stolice te smirenja bolova u stomaku , bolesnika treba operisati.
CILJEVI HIRURŠKE TERAPIJE
  • uklanjanje prepreke u prolasku crevnog sadržaja
  • evakuacija sadržaja iz creva i ukoliko je potrebno uklanjanje oštećenog dela creva uz obezbeđenje pasaže creva


Prisustvo kamenaca u žučnim putevima predstavlja jednu od najčešćih bolesti digestivnog trakta. Smatra se da oko 11-36% ukupne populacije ima kamence u žučnim putevima, s tim da mnoge od ovih osoba ni ne znaju za to, pošto nemaju tegobe. Pojava kamenaca je povezana sa mnnogim faktorima kao što su starosna dob, pol, način ishrane… Na nastanak kamenaca utiču i neka stanja kao što je trudnoća, neadekvatna dijeta ili neke bolesti kao gojaznost, upalne bolesti creva (Cronh-ova bolest), neke operacije na želucu i određene bolesti krvnih ćelija. Kod žena je učestalost pojave kamenaca u žučnim putevima oko 3 puta veća nego kod muškaraca. Mnoge osobe koje imaju kamenac u žučnoj kesi nikad neće imati tegobe. Iz, zasada, nepoznatih razloga, kod jednog broja pacijenata koji imaju kamence, dolazi do napredovanja bolesti, sa pojavom povremenih grčevitih bolova u stomaku (tzv.žučne kolike). Ovaj stadijum može dalje da napreduje i dovodi do komplikacija kao što su akutna upala žučne kese, prelazak kamenca u glavni žučni kanal, sa ili bez upale i sa mogućim razvojem žutice, zatim kao moguća komplikacija nastaje upala pankreasa, nastanak zapetljaja creva zbog prelaska kamenca u creva i na kraju moguća je i pojava raka žučne kese.
KLINIČKA SLIKA
Oko 2/3 pacijenata sa tegobama razvija hroničnu upalu žučne kese, sa ponavljanim napadima bolova. Bolovi nastaju zbog toga što kamenac začepi izvodni kanal žučne kese. U tipičnom nekomplikovanom obliku, noću, obično posle ponoći, a posle večere ili nekog prethodnog obroka bogatog masnom i začinjenom hranom, javlja se BOL u gornjem središnjem delu stomaka, ispod same grudne kosti, blage jačine, koji se lagano širi pod desni rebarni luk, pri čemu se bol pojačava da bi upravo, ispod otprilike sredine desnog rebarnog luka, dostigao kulminaciju. Na vrhuncu svoje jačine bol se kontinuirano održava desetinama minuta, satima ili čak celu noć, da bi prestao spontano, posle zagrevanja te regije ili nakon injekcije nekog spazmolitika ili analgetika. Bol često zrači u leđa, u predeo desne lopatice ili u desno rame, ali nekad i prema sredini grudnog koša a praćen je mučninom, povraćanjem pojedene hrane, nemirom, strahom, preznojavanjem. Između napada bolova pacijent nema tegoba ili su eventualno prisutni povremena nadutost u stomaku, pojačani vetrovi, osećaj lošeg varenja hrane, glavobolja. Kod ovih pacijenata rezultati analize krvi i testovi funkcije jetre su obično normalni. U toku jednog ovakvog napada bolova može doći do razvoja akutne upale žučne kese, sa gnojnom infekcijom i ako se ne reaguje pravovremenim operativnim odstranjenjem žučne kese, dolazi do pucanja zida žučne kese i razlivanja gnojnog sadržaja u stomačnu duplju, sa razvojem upale trbušne maramice te mogućim smrtnim ishodom.
OPERATIVNO ODSTRANJENJE ŽUČNE KESE
Prvo operativno odstranjenje žučne kese urađeno je daleke 1882 god. i narednih preko 100 godina je to bio standardni tretman.1987 god. je urađeno prvo laparoskopsko odstranjenje žučne kese. Laparoskopsko odstranjenje žučne kese (često se kod pacijenata koristi naziv lasersko odstranjenje žučne kese, ali ova procedura nema nikakve veze sa laserom) spada u tzv.minimalno-invazivne operativne tehnike. Boravak u bolnici i postoperativni oporavak je znatno kraći, te je povratak svojim normalnim aktivnostima brži.  

U vreme godišnjih odmora korisno je podsetiti se osnovnog saveta – uživati u letu i sunčanom vremenu, ali voditi računa o zaštiti kože. Karcinom kože je najčešća vrsta karcinoma. Oni čine od trećine do čak polovine svih registrovanih karcinoma. U celom svetu poslednjih desetak godina učestalost obolevanja od ove vrste tumora raste više nego kod bilo koje druge vrste karcinoma. Godišnje oko dva miliona ljudi oboli od neke vrste raka kože.  

Krv u stolici nije normalan sadržaj, te svaka pojava ovog znaka mora biti ozbiljno shvaćena. To je uvek simptom razvoja nekakvog oboljenja od najdobroćudnijeg do najtežeg. U ranoj mladosti i kod školske dece obično se javlja kao posledica tvrde stolice i oštećenja sluznice creva prilikom izbacivanja stolice. Najčešće je posledica neadekvatne ishrane u tom dobu (previše ugljenih hidrata tj. šećera i brašna, a premalo voća i povrća). Kod adolescenata su često uzrok i psihičke tegobe uslovljene problemima u porodici ili školi što se manifestuje zatvorima i opet tvrdom stolicom. Kod odraslih čitav niz situacija i oboljenja može biti uzrok pojave krvi u stolici. Mogući uzrok su najpre krvarenja iz gornjih delova sistema za varenje. To krvarenje se manifestuje obilnom kašastom stolicom tamno mrke ili crne boje (kao talog crne kafe). Obično nastaje zbog krvarenja iz ulkusa (čira) na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Nekada može biti vrlo obilno i dovesti do teškog iskvarenja pa čak i do smrti. Krv u stolici svetle (crvene) boje daju poremećaji u završnom delu sistema za varenje. Često se radi o akutnom ili hroničnom zatvoru, koji daje privremeni ili stalni poremećaj u redovnom pražnjenju creva, te tvrdu stolicu koja je uzrok oštećenja sluznice. Drugi čest razlog pojave krvi u stolici su dobroćudna (benigna) proktološka oboljenja-oboljenja završnog dela debelog creva. Najčešće od ovih oboljenja je hemoroidalna bolest čiji je prvi a nekada i jedini simptom krv u stolici, zatim uzrok može biti analna fisura, fistula i ređe dobroćudni tumori u završnom delu debelog creva. I najzad, zloćudni tumori se često manifestuju krvarenjem u stolici kao jedinim znakom, bez bolova ili drugih simptoma. Svako krvarenje u stolici nije normalno i zahteva urgentnu pretragu. Vrlo često naši ljudi krvare i po godinu dana, ali se ne javljaju lekaru smatrajući da se radi o hemoroidima ili nekoj drugoj dobroćudnoj bolesti i da to ne zaslužuje pažnju, pogotovo ako krvarenje nije praćeno bolovima ili nadutošću i pacijenti su skloni da ga »vuku« mesecima. Ovo je vrlo opasno, jer se i tumori debelog creva vrlo dugo »oglašavaju« samo krvlju u stolici bez drugih simptoma, te je gubitak vremena nenadoknadiv.
ŠTA TREBA RADITI U SLUČAJU POJAVE KRVI U STOLICI?
Naravno, odmah se obratiti lekaru radi sprovođenja dijagnostike i mera lečenja. Najopasnije je misliti da to nije važna stvar, kao i da se to normalno pojavljuje u stolici. U slučaju da se radi o zloćudnom tumoru a pacijent je ubeđen da krvari iz hemoroida zabluda će imati tragične posledice, i pitanje je da li će se posle određenog vremena moći uspešno izlečiti. Druga zabluda, naravno mnogo manje opasna, je da pacijent svako krvarenje u stolici smatra za simptom raka debelog creva. U ovom slučaju će ga dijagnostika brzo razuveriti a terapija uspešno rešiti briga. Od svega navedenog, pojava velike količine stare krvi (stolica kao crna kafa) zahteva momentalno javljanje lekaru bez obzira u koje doba dana se javi, jer krvarenje može biti masivno i vrlo opasno po život. U ostalim slučajevima, se uvek ima nekoliko časova pa čak i dana, u zavisnosti od toga da li je krvarenje oskudno, srednje ili obilno.  

ŠTA JE MALIGNI MELANOM?
Melanom je vrsta malignog tumora kože koji nastaje od ćelija koje produkuju pigment /melanin/. Kod melanoma je smrtni ishod znatno češći nego kod drugih vrsta raka kože. Iz godine u godinu, sve veći broj ljudi oboleva od ove vrste tumora. Rizik od nastanka raste sa godinama života, ali ne retko, javlja se i kod mladih, inače zdravih ljudi. Maligni melanom može nastati od mladeža koji je postojao godinama ili nastaje na mestu gde ranije nikad nije bilo mladeža /de novo/. Neki urođeni mladeži mogu preći u melanom.  

Pod ovim pojmovima podrazumeva se bolest koja nastaje URASTANJEM DLAKE u predelu trtice, tacnije, u medjusedalnoj brazdi iznad trticne kosti. Pojavu bolesti pospesuje bavljenje poslom vezanim za dugo sedenje ( profesionalni vozaci, programeri itd.). Cesce ( i do 10 puta) obolevaju muskarci, mladje zivotne dobi ( 15-40 g), narocito ako su izrazeno maljavi u sedalnoj regiji. Pilonidalna bolest se obicno, po prvi put , primeti kada nastane bol , crvenilo i otok u sedalnoj regiji. To je, u stvari, znak komplikacije ove bolesti, odnosno nakupljanje gnoja oko urasle dlake. Terapija je, skoro uvek, hirurška.

Kada se govori o opekotinskim povredama najvažnije je sprečiti da do njih dođe. Zna se da se oko 80 % opekotina moglo sprečiti. Prvi korak u prevenciji je poznavanje najčešćih uzroka. U domaćinstvu opekotine mogu nastati vrelom parom, vrelom vodom, pri kuvanju hrane, kontaktom da vrelim predmetima ili grejnim telima (šporet, pegla, grejalice, termo peći), eksplozijom plina, koncentrovanim hemikalijama, strujom. Preterano izlaganje ultravioletnim zracima takođe može doveti do nastanka opekotine. Treba biti pažljiv pri rukovanju i naročito voditi računa da deca ne mogu da dođu u dodir sa bilo čim vrelim. Na radnom mestu treba sprovoditi mere zaštite i striktno se pridržavati uputstava.  

Tokom lečenja maligne bolesti, veoma često je potrebno obezbediti venski put radi davanja hemioterapije, infuzija, antibiotika i transfuzije krvi. Ukoliko se radi o vremenski dugotrajnoj hemioterapiji, odnosno većem broju ciklusa hemioterapije, tokom vremena se vene oštećuju do te mere da je davanje hemio ili bilo kakve druge terapije preko perifernih vena ruku i nogu praktično nemoguće.  

Pupak je ožiljak, koji se formira nakon rođenja, na mestu gde se nalazila pupčana vrpca. Pupak je jedna od slabih tačaka prednjeg trbušnog zida, i potencijalno je mesto za nastajanje urođenih ili stečenih kila. Pupčana kila kod odraslih osoba nastaje zbog rastezanja ožiljnog prstena pupka. Češće se javlja kod žena u starijem dobu. Faktori koji dovode do slabljenja pupčanog prstena su: trudnoća (svaka sledeća trudnoća povećava verovatnoću nastanka kile), gojaznost, naglo mršavljenje, postojanje nekih bolesti koje dovode do nakupljanja tečnosti-izliva u trbušnoj duplji. Osim ovih faktora stečenih u toku života postoji i urođeni faktor koji nastaje iz poremećenog odnosa određenih struktura u predelu pupka.
KLINIČKA SLIKA
U predelu pupka postoji povremeno ili stalno ispupčenje. Koža u predelu pupčane kile je rastegnuta, često dolazi do pojave upale kože u tom delu, pa čak i stvaranje manjih ili većih ranica. Ove promene se obavezno moraju izlečiti pre eventualnog operativnog lečenja. Sadržaj pupčane kile najčešće je trbušna maramica ili tanko crevo, ređe drugi organi trbušne duplje.
KOMPLIKACIJE PUPČANE KILE
Najopasnija komplikacija pupčane kile je ukleštenje organa trbušne duplje, kada dolazi do odumiranja tkiva koje je uglavljeno u kilu i ukoliko se ne reaguje operacijom, dolazi do razvoja upale cele trbušne maramice, pa čak i do smrti.
LEČENJE
U principu, mala pupčana kila, koja ne izaziva smetnje, niti bolove, treba da bude praćena od strane hirurga i samog pacijenta i ne mora se odmah operisati, s tim što pacijent mora imati na umu moguće ukleštenje. S druge strane, veća pupčana kila ili kila koja pravi smetnje pacijentu, daje povremene bolove, treba da bude rešena primenom odgovarajućeg tipa operacije sa ili bez ugradnje mrežice. Naravno, ukoliko dođe do ukleštenja sadržaja kile, to pretstavlja hitno hirurško stanje i pacijent mora biti što pre operisan.  

U našim uslovima maligna bolest želuca predstavlja bolest koja se u poslednjih desetak bolesti na žalost otkriva u poodmakloj fazi bolesti, usled niza tegoba koje se ne prepoznaju na vreme, a sa druge strane vrlo često se pripisuju tzv. ulkusnoj bolesti dvanaestopalačnog creva. Za čitaoce je vrlo važno da znaju da je „čir“ na dvanaestopalačnom crevu u velikom procentu dobroćudna, hronična bolest, a „čir“ na želucu je u obrnutoj srazmeri, skoro sigurno malignitet.
KO ČEŠĆE OBOLEVA?
U nešto većem broju bolest je češća kod muškaraca, srednje životne dobi, od 49-69. te godine života, nego kod ženske populacije, mada nije pravilo. Tzv. limfom želuca je češći u ženskoj populaciji. Faktori rizika koji dovode do pojave bolesti su najčešće:
  • pušenje
  • konzumiranje alkoholnih napitaka
  • porodična sklonost ka malignim bolestima
  • ulkusna bolest koja je neadekvatno i neredovno lečena
  • neredovna i nepravilna ishrana itd.
U poslednje vreme jedan od pratećih faktora koji se relatativno lako otkriva je prisustvo Helikobakter pylori u želudačnom soku. Ispitivanja su pokazala da svaki drugi pacijent kod koga je dijagnostikovan malignitet ima pozitivan nalaz na ovu bakteriju. Ne znači da će svako ko je ima dobiti malignu bolest, ali se smatra da ona igra presudnu ulogu u nastajanju iste. Koje su prve tegobe koje se najčešće javljaju?
  • bol pod rebarnim lukom i ispod grudne kosti
  • gadjenje na meso
  • pojava gorušice
  • povraćanje nesvarene hrane ili sveže krvi
  • tamna stolica – kao talog od crne kafe
  • malaksalost
  • gubitak na težini…
KAKO SE DIJAGNOSTIKUJE?
Najneprijatniji, ali najefikasniji načini je načiniti gastroskopiju sa obaveznim biopsijama različitog dela želuca, koja daje odgovor na pitanje o vrsti bolesti i najčešće je dovoljna za postavljanje dijagnoze i upućivanje na operaciju. Ukoliko nema uslova nekad je dovoljnan i RTG-dubinski snimak želuca sa kontrastom, najčešće barijumom. Kad stignete do hirurga potrebno se informisati pre svega o tipu karcinoma želuca jer od toga zavisi vrsta i težina operativnog lečenja. Po pravilu:
  • difuzni tip i limfom želuca zahtevaju tzv. TOTALNU GASTREKTOMIJU, ili prevedeno na svakodnevni jezik kompletno skidanje želuca sa potrebnim rekonstrukcijama da se hrana može normalno unostiti
  • Intestinalni tip želuca dozvoljava manje operativne zahvate-dvotrećinsku resekciju želuca ili tzv. SUBTOTALNU RESEKCIJU gde se minimalni deo želuca ostavlja nakon operacije, što je lakše za oporavak i približnije stanju zdravog organizma jer ostaje i dalje deo želuca koji produkuje hlorovodoničnu kiselinu koja je vodeći element u varenju hrane. U slučaju da se ne primeni operativno ili bilo kakav drugi vid lečenja bolest veoma brzo napreduje i obično je kasno za bilo kakvu terapiju, sem za terapiju bola kod takvih pacijenata.


Upala crvuljka je česta i obično hitna hirurška bolest, koja može biti opasna po život. Javlja se u podjednakom broju kod oba pola, najčešće u drugoj i trećoj deceniji života. Iako se može javiti u svakom životnom dobu, retka je kod dece mlađe od dve godine, kao i kod starih osoba.
POGREŠAN NAZIV?
Upala crvuljka se obično pogrešno naziva upalom slepog creva. Akutna upala crvuljka- akutni apendicitis- najčešći je uzrok trbušnog bola u uzrastu od desete do tridesete godine. Upala je uzrokovana bakterijskom infekcijom, ali njenom nastanku doprinose i drugi činioci. Najprihvaćenija je teorija prema kojoj se infekcija razvija kao posledica začepljenja crvuljka, komadićem stolice, stranim telom, parazitima/dečja glista/, uvećanim limfnim čvorom, tumorom… Nakupljena sluz i bakterije unutar te zatvorene šupljine povećavaju pritisak, razaraju zid crvuljka te dolazi do odumiranja njegovog zida što može da napreduje sve do prskanja sa razvojem opšte upale trbušne maramice, sepse i umiranja bolesnika. Zapaljenski proces se može ponekad i smiriti, ako se začepljenje spontano razreši. U tom slučaju bolesnik ozdravi bez operacije, sa određenom verovatnoćom da upala može ponovo da se razvije.  

Uloga lekara nije samo da leči bolest, u ovom slučaju karcinome kože, nego i da ukaže na to da li se i kako čovek može zaštititi, da bi se rizik za nastanak bolesti smanjio. Iako u nastanku karcinoma kože učestvuje više faktora, glavni je preterano izlaganje ultravioletnim zracima. To je upravo ono na šta možemo uticati. Već godinama lekari u celom svetu apeluju da se smanji izlaganje ultraviletnim zracima, daju se saveti kako to postići, u okviru meteorološke prognoze redovno se saopštava i predviđeni indeks UV zračenja. Nažalost veliki broj ljudi ova upozorenja ne shvata dovoljno ozbiljno. Zašto je to tako? Možda je uzrok takvom neopreznom ponašanju u činjenici da se promene u smislu nastanka karcinoma javljaju godinama nakon što je neko bio preterano izložen suncu, odnosno UV zračenju. A tada je kasno za kajanje, bolest je već tu.  

Call Now Button