U poslednje vreme osećate peckanje u želucu, naročito ujutru i uveče, mučninu, bol ili imate osećaj težine posle jela?
Možda ste već pokušali da menjate ishranu, unosite manje kafe ili izbegavate stres, ali se nelagodnost i dalje vraća?
Postoji mogućnost da u pozadini ovih simptoma stoji infekcija bakterijom – helikobakterija. Ova uporna bakterija živi u želucu mnogih ljudi, često godinama, bez jasnih simptoma.
Prema dostupnim podacima, prisutna je kod više od polovine svetske populacije.
Nekim ljudima ipak izaziva tegobe koje liče na običan gastritis, ali uz pravilno prepoznavanje i lečenje, malo doslednosti i strpljenja, stvari mogu da se reše jednostavno i bez trajnih posledica.
U ovom tekstu saznaćete kako da je prepoznate, koje testove možete uraditi, šta podrazumeva lečenje i kako da sprečite da se vrati.
Šta je helikobakterija?

Helikobakterija je bakterija koja se često zadržava u želucu godinama bez simptoma, ali kada se prekomerno razmnoži, može izazvati razne zdravstvene probleme.
Otkrivena je tek krajem 20. veka, što je objasnilo zašto su mnogi ljudi ranije godinama patili od simptoma gastritisa i čireva bez jasnog uzroka.
Posebnost ove bakterije je u tome što preživljava u veoma kiselom okruženju želuca, zahvaljujući zaštitnom omotaču i sposobnosti da neutrališe kiselinu oko sebe.
Važno je napomenuti da prisustvo helikobakterije ne znači automatski bolest.
Možete živeti sa helikobakterijom, a da ni ne znate da je imate. Ipak, ona može izazvati upalu sluzokože želuca, dovesti do razvoja gastritisa, čireva, a u retkim slučajevima i do ozbiljnijih komplikacija.
Loše higijenske navike, neredovno pranje ruku i deljenje pribora za jelo uvećavaju rizik od njenog prisustva.
Najugroženiji su članovi domaćinstva zaražene osobe, osobe koje žive u lošim sanitarnim uslovima, deca u kolektivima i ljudi sa oslabljenim imunitetom.
Srećom, infekcija se može efikasno lečiti, ali je ključna pravovremena dijagnostika.
Simptomi infekcije helikobakterijom
Najčešći simptomi kod odraslih su:
- Učestali bolovi i nelagodnost u gornjem delu stomaka
- Nadimanje i gasovi
- Mučnina, ponekad i povraćanje
- Gubitak apetita
- U nekim slučajevima i gubitak telesne mase
Ne moraju se svi simptomi pojaviti odjednom.
Često se ova bakterija ponaša tako da mnogi ljudi godinama žive sa blagim, nespecifičnim simptomima, koji uključuju povremeno nadimanje, osećaj nelagodnosti posle jela, mučninu koja nije vezana za konkretnu hranu, umor, blagu bol u stomaku ili promenjen apetit.
Ovi simptomi mogu lako da se pripišu stresu, ishrani ili probavnim smetnjama, što često odlaže odlazak kod lekara ili doprinosi tome da se simptomi ignorišu.
Simptomi kod dece
Kod dece simptomi mogu biti manje izraženi i teže uočljivi. Uglavnom se javljaju:
- Bol u stomaku bez jasnog uzroka
- Umor
- Povremena mučnina
- Razdražljivost i gubitak apetita
Kada posetiti lekara?

Ako imate simptome koji traju duže od dve nedelje, vreme je da posetite lekara.
Još jedan važan signal je gubitak apetita uz osećaj sitosti posle samo nekoliko zalogaja. Kod starijih osoba ili onih koji već imaju problema sa varenjem, bilo kakvo pogoršanje stanja ili neobjašnjive tegobe ne treba ignorisati.
Brza reakcija može značajno olakšati lečenje i sprečiti da se stanje zakomplikuje.
Dijagnostika i testiranje
Za dijagnostiku koriste se test daha, testovi krvi i stolice, kao i gastroskopija sa biopsijom.
Test daha i test stolice su neinvazivne i precizne metode za otkrivanje aktivne infekcije, dok se test krvi koristi kao orijentacioni.
Gastroskopija je invazivna, ali najpreciznija metoda, primenjuje se kod ozbiljnih simptoma ili sumnje na komplikacije.
Lečenje helikobakterije

Kada je dijagnoza infekcije potvrđena, daje se adekvatna terapija i započinje lečenje.
Cilj terapije je potpuno eliminisanje bakterije iz organizma, smanjenje upale sluzokože želuca i sprečavanje komplikacija poput gastritisa, čireva ili čak tumorskih promena.
Lečenje je standardizovano i uglavnom uspešno kada se sprovodi dosledno.
Efikasnost terapije zavisi od tačne dijagnoze, pravilnog izbora lekova, ali i od vaše doslednosti u uzimanju propisanih doza.
Nije retkost da se terapija mora promeniti i prilagoditi u zavisnosti od otpornosti bakterije na antibiotike, zbog čega je komunikacija sa lekarom tokom lečenja ključna.
Pristupi u lečenju su sledeći:
Standardna terapija antibioticima
Terapija u najvećem broju slučajeva traje od 7 do 14 dana, u zavisnosti od preporuke lekara.
Uobičajena je takozvana trostruka terapija, koja kombinuje dva antibiotika sa lekom koji smanjuje lučenje želudačne kiseline.
Pravilno i dosledno uzimanje cele terapije je ključno, jer prekid ili neredovno uzimanje antibiotika povećava rizik od otpornosti bakterije i neuspeha lečenja.
Prirodni načini podrške organizmu

Prirodni pristupi ne mogu zameniti medicinsku terapiju, ali mogu imati podršku u jačanju organizma tokom lečenja i oporavka.
Oni nisu oslonac za izlečenje, već dopuna koja može olakšati simptome, pomoći varenju i ubrzati povratak balansa u sistemu za varenje.
- Probiotici pomažu obnavljanje crevne mikrobiote, posebno tokom i nakon antibiotske terapije, kada je crevna flora narušena. Mogu se unositi kroz fermentisanu hranu (kefir, jogurt, kiseli kupus), ali i u obliku dodataka ishrani.
- Ekstrakt brokolija, tačnije njegov sastojak sulforafan, pokazao je u nekim istraživanjima potencijal da utiče na smanjenje broja helikobakterija u želucu. Još uvek se proučava mehanizam delovanja, ali se brokoli svakako preporučuje kao deo ishrane.
- Zeleni čaj sadrži polifenole i antioksidante koji imaju blago antibakterijsko dejstvo i mogu smanjiti iritaciju želuca i doprineti osećaju olakšanja.
- Propolis ima antimikrobna svojstva i koristi se kao dodatak kod raznih infekcija. Njegova upotreba u slučaju infekcije helikobakterijom još nije stručno ujednačena, pa je važno konsultovati lekara pre nego što ga uključite u ishranu tokom lečenja.
Sve ove metode treba koristiti uz stručni nadzor. Naročito je važno ne odlagati antibiotsku terapiju u korist prirodnih metoda ako je infekcija potvrđena.
Ishrana i stil života
Ishrana ima veliki uticaj na tok i ishod lečenja helikobakter infekcije.
Pravilno izabrane namirnice mogu umanjiti upalu, olakšati varenje i pružiti dodatnu podršku oštećenoj sluzokoži želuca.
Takođe, promena navika u ishrani pomaže u oporavku nakon terapije i smanjuje rizik od ponovne infekcije.
Uticaj stresa i pušenja

- Stres ima direktan uticaj na varenje, lučenje želudačne kiseline i imunološki odgovor. Dugotrajna napetost može otežati lečenje i produžiti simptome. Zato se preporučuju svakodnevne rutine koje pomažu u opuštanju: šetnje, vežbe disanja, lagana fizička aktivnost ili razgovor sa nekim kome verujete.
- Pušenje dodatno oštećuje sluzokožu želuca, usporava oporavak i smanjuje efikasnost terapije.
Uloga probiotika

Probiotici pomažu u obnovi crevne i želudačne mikroflore, posebno nakon terapije antibioticima. Oni mogu:
- Podržati prirodnu odbranu sluzokože želuca
- Ublažiti nuspojave terapije
- Smanjiti šanse za reinfekciju time što podržavaju imunitet creva
Probiotici se mogu unositi svakodnevno, ali uvek uz savet lekara, posebno ako su u pitanju deca, starije osobe ili ljudi sa hroničnim bolestima.
Moguće komplikacije nelečene infekcije
Nelečena infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput čireva, hroničnog gastritisa i povećanog rizika od raka želuca. Pravovremeno lečenje značajno smanjuje ove rizike i sprečava dugoročna oštećenja sluzokože.
Šta možete da uradite ako sumnjate na helikobakteriju? Ono što je najvažnije jeste da se ne iscrpljujete razmišljanjima šta ste pogrešili ili kako se to desilo, jer infekcija nije vaš neuspeh.
To je stanje koje se događa mnogima. I ono što možete jeste da preuzmete kontrolu, posetite lekara, postavite dijagnozu i lečite se.
Uradite sve što je u vašoj moći da proverite svoje sumnje. Ako se dijagnoza i potvrdi, opet, uradite sve što je do vas kako bi nestala: uzimajte redovno terapiju, idite na kontrole i budite disciplinovani u ishrani. Udahnite, nema razloga za strah, ali ima za oprez i odgovornost prema svom zdravlju.